Zbog zaliha šećera

30 sij.

Jedan čitatelj me zamolio da mu pojasnim o čemu je točno riječ u ovom novinskom članku. Koliko se vidi iz teksta, riječ je o nekoj europskoj regulativi koja zabranjuje državama članica da posjeduju više od X tona zaliha šećera. I sada je Hrvatska u problemu, jer ima previše zaliha i neće ih se stići rješiti na vrijeme:

zbog-zaliha-secera-2

Ako se pitate koji je smisao ove ragulative, onda vam samo mogu reći da niste ništa naučili čitajući ovaj blog, i da ste općenito naivni po pitanju postojanja birokratskih regulativa kao takvih. Do sada ste već trebali shvatiti da su EU birokrati odlučili regulirati ama baš svaki aspekt ekonomije i proizvodnje, iz razloga koji imaju logiku samo njima. Tražiti logično i dosljedno objašnjenje za EU regulative jalov je posao, jer takvih objašnjenja naprosto nema. Jednostavno se radi o tome da birokrati moraju stalno smišljati nove regulative, kako bi opravdali svoje postojanje i svrhu njihovog radnog mjesta.

Evo jedan mogući scenarij kako je mogla nastati ova regulativa:

Bio je siv i dosadan dan. Oko 11:30 sati, treća ispijena kava birokrata u Briselu konačno je potjerala na zahod. Dok je praznio crijeva i brojao linije na wc pločicama, pomislio je da bi možda imao manje problema da je stavio manje šećera u kavu. “Šećer, šećer… šećer! A što kada bismo donijeli regulativu koja će se odnositi na šećer? Kako se samo toga prije nismo sjetili! Još ako bismo regulativu mogli podignuti na razinu država članica, imali bismo barem 18 mjeseci posla oko nacrta, izglasavanja i implementacije.” To poslijepodne svoju je ideju podijelio s kolegama koji su je dočekali s oduševljenjem. Sutradan dok su ispijali drugu kavu, osmislili su izvrsnu racionalizaciju za ovu regulativu koju će kroz idućih par tjedana formulirati u dopis…

Kažu da u svakoj šali ima pola istine. U ovoj je šali bojim se, ima puno više.